4 prekrcane bjelkinje su stigle u Kunming nakon otprilike 6 sati maratona Jackie Chan filmova na kineskom i filma "Hero" s kineskim titlovima... "Pa tu je nebo plavo." Ne znam koliko puta smo to ponovile, a nije ni cudo kad kazu da Kina od 30 najzagadjenijih gradova na svijetu ima njih 20... Osim nesto malo u Pingyau, ovako plavo nebo zadnji put sam vidjela u Hrvatskoj. Mislim da nismo ni svjesni kakva je ono rijetkost i koliko je vazno da ga cuvamo...
Autobus je stao u nekoj zemljom prekrivenoj ulici, okruzenoj poljima i stambenim zgradama. Nije izgledala kao kolodvor, ali kad su vec svi izasli... Igrom slucaja nismo imale adresu svog hostela napisanu kineskim pismom, pa ovaj put nismo znale sto i kako reci ceti ljudi koja je hodala oko nas.
Uzaludno smo pokusavale: "Do you speak English? No? Ok then, no."
Jedna tetica mi je pruzila svoj mobitel.
Glas s druge strane: "Hello!!"
Ja, sva sretna: "Hello, hi!! You speak English?"
"Erm.... Do.. you.. speak Chinese?"
"No, I don't. Do you speak English?"
"erm... nesto na kineskom"
"English?"
"jos toga na kineskom.... I can('t) help you."
"You can or you can'T help me?"
"erm. I...can('t) help you."
"Oh, well, thank you anyways..."
Hvala ti Ines sto si se sjetila poslati broj hostela. Ivana i Majda su se sjetile u teticin mobitel upisati ga i glas s druge strane je dogovorio prijevoz. Bilo nam je malo cudno, jer je teta stala pricati na mobitel i tome nije bilo kraja, ali na kraju ispada da su se ona i voditelj hostela koji dobro zna engleski, cjenkali...Teta mi je opet pruzila mobitel:
"The driver has agreed to take you to our hostel for fift... yuan"
"Fifty or fifteen?"
"Forty."
Bilo je 50 na kraju. I ukrcale smo se u kombic s teticom, njenim muzem, a na putu skupili i jos neku njihovu prijateljicu. Onda je krenula rasprava gdje mi to tocno idemo. I plan grada se razmotao i voditelj hostela se ponovo zvao. Onda su se tetica, koja je vozila i muz koji je do mene sjedio na nekoj klupicici posvadili, pa je kombi stao, a krenula jedna od onih "Ako ti vec tako doboro znas, evo tebi volana" razmjena. Tetica je na prvom krizanju koje ga je zbunilo slatko udarila u smijeh. Simpaticna neka ekipa... Jos samo da imaju titlove... :( Cak smo i policajca pitali za put.
Stali smo na nekoj uzbrdici na koju smo se jedva popeli. Tetica je izasla i po treci put zvala hostel. Gle cuda... Pred njim smo...
Majda se nasmijala: "Napokon Azija koju znam!!"
:D
Za kojih sat vremena krecemo u rizina polja. Stoga ne znam hocemo li imati internet sljedecih 5 dana, sanse su labave. Ali pozelite nam srecu.
Eto.
Over&out,
Do
Nema komentara:
Objavi komentar