Srijeda

Ovdje je sada 10.30 navecer i cijelu vecer pricam kako cu rano ici spavati. Zapravo sve to pricamo, jer smo umorne, a i lagano su nas zahvatile neke probavne smetnje tipicne za one koji se odvaze putovati daleko. Od jutros moj fotografski aparat ne radi i to me cini jako tuznom, pa vam i ovaj post pisem u takvom nekakvom stanju. Fotografiranje je jedna od stvari kojima sam se najvise veselila na ovom putovanju i sad to nece ici bas onako kako sam mislila. Nije mi tesko prilagoditi se, tesko mi je prihvatiti da jedna od najdragocjenijih stvari koje posjedujem ne funkcionira onako kako bi trebala. 

U Chengduu smo. Dosle smo ovamo nakon 11-satnog putovanja iz Xi'ana, u autobusu ciji je prtljaznik prevozio polu-rastopljenu ribu umjesto prtljagu. Voda je u potoku curila ispod poklopca spremista, pa smo svoje velike ruksake stavile pod noge (po dva ispod svakog para sjedala) i vozile se u turskom sjedu ili fetalnom polozaju. Autocesta je gradjena na stupovima kroz kanjone koje cine zelena brda, jezerca i potoci. Imala sam osjecaj kao da ih nadlijecemo i bilo mi je divno gledati kroz prozor. Stajali smo dva puta. Drugi put smo stali na rucak u nekom oronulom mjestu gdje nitko od nas zapadnjaka nije jeo, ali zato smo uspjeli uspostaviti kontakt s kuharicama na tom mjestu. Veselo su nam pozirale i nesto nam pricale. Jako mi je zao sto ne znam kineski, voljela bih da sam ih razumjela, cine se kao neke simpaticne tete. 

Chengdu mi se ne svidja iz tri razloga: internet koji funkcionira stvar je lutrije, od vrucine i vlage se ne moze pobjeci nego u kakav klimatizirani prostor, a promet je pristojno zakoracio u anarhiju (kazu mi da moze gore). Popodne smo se u hotel vratile u taksiju koji je vozio u suprotnom smjeru i po ravnom i u zavoju, jer je tamo bilo prazno i nije bio jedini - ljudi se preticu, i prestrojavaju kako se kome svidi. 

Sto mi se ovdje svidja? 

• Pande. Poput kakvih plisanih igracaka su. Gledale smo ih dok se hrane i spavaju i jednostavno su nas osvojili. 
• Taksisti koji su sretni jer su pronasli trazenu destinaciju. 
• Domar u hostelu koji mi je na kineskom apsolutno sve objasnio o tome koji kljuc kako funkcionira s novom bravom. 
• Osoblje s recepcije i iz ureda za organiziranje tura - koje dobro zna engleski i pomoci ce kako moze ako ih sto trebamo.
• Wenshu budisticki hram - oaza mira u sred zaglushujuce buke grada i rojeva nekakvih cvrcaka. Bakice koje se mole, mladi i stari svecenici koji zuje naokolo i nesto spremaju i dogovaraju. Zapravo nije puno drugaciji od prvog hrama kojeg sam vidjela, ali lijepo mjesto za predah. Sjela sam u jedno od dvorista, a prisla mi je neka maca i legla pored mene. Sumnjam da joj je bilo jasno koliko me razveselila. 

Sutra nas ceka Veliki Budha u Leshanu. 

I da, necemo vidjeti Tibet. Nije zatvoren, nego jednostavno za njega strancima vise ne izdaju dozvole. (Zvuci poznato?) Morale smo presloziti nase planove, ali necu ih jos tu iznositi - sve se moze promijeniti, u zadnja tri dana samo mijena stalna jest. 

All my love,

Over & out, 

Do

P.S.

www.youtube.com/watch?v=X2qXG0pL0rA ;)