utorak, 2. kolovoza 2011.

Guilin Lu

Taksisti vole pricati na mobitel dok nas voze. Tko zna kakve smo vec sve mracne tajne cule, a da nismo ni svjesne. Ovaj taksist vozi nas po mraku kroz koji se u sred grada naziru nekakve litice. Trazio nas je daleko previse novca, no to bi zaradio pomocu taksimetra, ali tu stvari tako funkcioniraju. Problem je u tome sto nas je dovezao pred krivi hostel, kao i ekipu iz drugog taksija. Trazimo novi taksi i stizemo na pravu adresu, ali oni tvrde da nemaju nase rezervacije. Pouka je: Hosteli se rezerviraju preko interneta, ne telefonom - tako ljudi na recepciji znaju da cemo im dati javnu evaluaciju, pa paze sto rade.
 
Opet je dugo vremena proslo od kad sam pisala, i previse toga se nadogadjalo da bih stigla u ovih 15 minuta sto imam sve napisati. U Guilinu smo. 5 dana smo provele na turi po rizinim poljima i okolnim selima (od toga 4 dana nismo tocno znale gdje smo, jer su i nazivi gradova bili na kineskom), 2 dana smo bile u Kunmingu, a onda smo doletjele ovamo. Sad nas je 5 - dosla je i Samantha iz New Yorka.   
 
Ne znam koliko cu stizati pisati nove postove, i zao mi je zbog toga. Sljedeci utorak slijecemo u Veneciju i to se cini jako brzo. U svakom slucaju, ako ne stignem pisati, morat cete me potraziti da vam pricam detalje - a ionako ima puno stvari koje nisu stale medju ove znakove. ;)
 
Over&out,
Love,
Do
 
 

2 komentara:

  1. Ja te budem potrazio da mi pricas detalje. ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. Malena, donesi mi jedno kilo riže a ja ću napraviti rižoto u svom stančiću. :)
    Dođete svi Riječani kad dobijem stolove i stolice.
    I Majdu dovuci isto :)

    OdgovoriIzbriši