Another brick in a wall

Dobro dosli u zemlju u kojoj zivi vise od milijardu ljudi. Dobrodosli u grad u kojem zivi 22 milijuna ljudi od kojih punih 5 razumije nekoliko rijeci engleskog. Dobrodosli u veliku Kinu.

Osjecam da dugujem ovaj post, dijelom zbog toga sto me Dora tjera da postam, djelom zbog toga sto uistinu smatram da je u pravu kada kaze da cu izgubiti detalje ako to ne zapisem odmah, iako sam do sada uvijek funkcionirala po onoj filozofiji da su svi veliki putnici vidjeli vise nego sto se sjecaju, a sjecaju se vise nego sto su vidjeli.

Uglavnom, prvi susret s Pekingom bio je iznenadujuce ugodan. Tlo smo dotaknule kasno u noci ili rano ujutro (ovisno iz koje perspektive gledate) 10.7. godine gospodnje 2011. Meni, navikloj da Azija (cast iznimkama poput srcu mi dragog Singapura) znaci kaos, zakoraciti na gotovo prazne ulice nocnog Pekinga predstavljalo je gotovo kulturoloski sok. Medutim ,polako dolazim k sebi vec s prvim jutarnjim rush hour -om koji nas je docekao kada smo izljecivsi jet lag skupile hrabrosti suociti se s ovim dvadesetdvomilijuniskim zmajem.

Zvukovi, mirisi, ljudi sve me to odjednom zapljuskuje i osjecam se dobro...jako dobro. Vratila sam se u Aziju koja me docekuje kao da nikad nisam ni otisla. U svoj njezinoj razlicitosti kroz ovaj se

kontinent ipak provlaci jedan zajednicki nazivnik....nisam ga jos definirala...jesu li to ljudi? mirisi? hrana? ili samo leptiri u mom trbuhu koji se bude svaki puta kad stanem na azijsko tlo? ne znam...al znam da se svaki sljedeci put osjecam skoro kao da sam se vratila kuci. Jos kada su za moj rodendan stigle Maca i Prase, dozivljaj je bio potpun :D

Necu sad pisati di smo bile sta smo vidjele...iz cistog razloga sto sam za to preumorna. Medutim neizostavno je za spomenuti da smo danas bile na Zidu. I to ne onom facebookovskom, iako je dostizanje i tog zida u Kini uspijeh. Veliki kineski zid - velicanstven kao sto se i sam predstavlja napokon mogu prekriziti s liste stvari koje moram uciniti za vrijeme ovog zivota.

A sad vas pozdravljam. 2:27 am, za ravnih 3 i pol sata ustajemo se za razgledavvanje Zabranjenog grada. Mislim da je vrijeme za over & out. Isto tako neka sat pisanja ovog posta u vama probudi blagonaklonost prema mogucim nesuvislostima bilo koje vrste.

over & out

Majda