ponedjeljak, 11. srpnja 2011.

Struja Svijesti Na SU573 Moscow -Beijing


Dora je vec napisala sve sto se imalo za reci o nasem osamnaestsatnom boravku na onome sto usitinu zasluzuje da se svrstava u top 5 najgorih svjetskih aerodroma. Ono sto taj status definitivno potvrduje jest uporna natmuresnost svakog rusa koji radi na bilo kojem salteru, standu, restoranu...  Ali dobro, nasle smo mi nas siguran kutak Moskovskog aerodroma i tamo zastitile svoju vedrinu i optimizam od osudujucih pogleda aerodromskog osoblja.

Sanjajuci udobnost dubaiskog, singapurskog  i dobrog starog istanbulskog Attaturk aerodroma odbrojale mi i tih 18 sati nestrpljivo cekajuci da se smjestimo u ono sto se iz perspektive lezanja u vreci na podu aerodroma cinilo udobno avionsko sjedalo. Avionska sjedala nisam nikada, a vjerujem da ce se mnogi sloziti sa mnom, smatrala udobnima, medutim lekcija broj 1 ovog putovanja jeste: promjeni perspektivu i stvari ce izgledati drugacije. J

Anyways, docekale mi nas boeing 767. Sjedalo 11 D, odmah prvi red iza first class J  Smjestim se u svoje prijestolje i s olaksanjem na licu krenem prema svom malom ekranciu da vidim koji ce me filmici i igrice zabavljati narednih 8 sati do Beijinga, kad ono....mog ekrancica NEMA!!!  Nema ni Dorinog, nema nicijeg!!  Shvacam da datum proizvodnje ove letjelice datira u vrijeme prije zeljezne zavjese.  Toliko o Laurinom nestpljivom cekanju da joj javim koji filmovi se vrte, buduci da ona i ekipa lete u utorak istim airlineom J

OK,  browsing  for other ways of entertainment...  Uzimam in-flight magazin. Pisan je cirilicom, a buduci sam ja pripadnik one prve ratne generacije koja isto pismo nije ucila – vracam ga. U pretincu primjecujem jos jedan primjerak. Pa normalno da na internacionalnom letu mora postojati primjerak pisan engleskim jezikom. Slijedi lekcija br. 2 ovog putovanja: na internacionalnom letu, casopis ponuden za razonodu putnicima ne mora. (Dora: To me sjetilo, na aerodromski kiosci su krcati uzasa u sljedecem obliku – vidish naslove: Vanity Fair, Esquire, Q i poveselish se...  a onda shvatish – ostatak je na cirilici...)  

.Tete stjuardese krecu podjeliti slusalice i salvetice te one vlazne maramice. Buduci da sjedimo u prvom redu (onom do „zida" , stolic nije klasicno smjesten na sjedalu ispred mene, jerbo takvog nema pa pokusavam skuzit odakle ta mala radna povrsina ima za iskociti. Uto dolazi teta stjuardesa, pitam ju i to upravo citiram: „excuse me, how can i get my tray table out?" Zena me stvalja na ignore i baca salvetu u krilo. Je li moguce da i ona razumije samo cirilicu? „Du ju vont apl, orandz or tomato dzus" pita me ona tvrdim naglaskom i time odgovara na predhodno postavljeno pitanje o cirilici. „ Apple juce, please" odgovaram i nastvaljam: „ I cant get my tray table out, can you help me?" Odgovora, a ni pomoci dobila nisam. Samo sok koji mi je u nedostatku stolica za odloziti gurnula u ruku (sto je olakotna okolnost, buduci je i on mogao zavrsiti u krilu).  Tray table pronalazim sama.

Nadalje, osjecam se duznom nesto reci o samoj pojavi tih nebeskih posluziteljica, aviokompanije ciji je logo srp i cekic (s krilcima, sto daje naslutiti da se radi o nekakvom avioprijevozniku). Odora je, naravno crvene boje od 100% poliestera. Ove su dame upravo srusile moj stereotip o manekenski gradenim ljepoticama koje apple juice posluzuju s osmijehom. Naime stjuardese aeroflota srednjovjecne su gospode (i poneki gospodin) robusne konstitucije s kosom smotanom u pundzu. Ne znam zasto bude u meni neka sjecanja na tete kuharice iz osnovne skole koje manestru s pastom posluzuju u one metalne tanjure sto na dnu imaj slicicu, pa jedes da sto prije vidis koja te slicica taj dan pripala. Za potpuni dojam nedostaju samo plave borosane na bijele carape. Teta koja posluzuje nas prolaz ima na uniformi rupu ispod pazuha. Time zakljucujem poglavlje o stjuardesama areoflota.

Karta na ovom komunalnom ekranu pokazuje da smo upravo presli Ural. Opet u Aziji. Srce mi je na mjestu. Jos malo...

Lik koji sjedi do mene cita knjigu i smije se glasno sam sa sobom. Iz nekog mi je razloga to malo jezivo. Ako ne cita tu svoju knjigu onda ni malo diskretno nastoji procitati moje misli s ovog ekrana. Zaboga, nadam se da ne razumje hrvatski?!?!

Over and out

Majda



Nema komentara:

Objavi komentar