U petak navecer stigla nam je vijest o strashnom uraganu koji se priblizava Shangaju. Cudoviste je to zvano supertajfun Muifa i najveci je od 2005. Ozbiljna stvar. Evakuirano je 200 000 ljudi iz nekog obliznjeg grada, a tisuce brodica usidreno u lukama. China Eastern otkazao je sve svoje Shangajske letove do ponedjeljka popodne. Dio najprometnije morske luke na svijetu luke bio je zatvoren. Dio mene se zabrinuo, pitala sam se treba li bjezati ili ostati, zvati nekoga - a ostatak je mislio: "Tajfun? Hm... Bas da vidim." I na kraju smo ostale, u sobi koja je bila u sredini hostela, bez prozora, ali sa klimom, na trecem katu - zlu ne trebalo, imale smo svoj bunker. Ustala sam se ujutro, a ekipa u predvorju (sa staklenim vratima) sjedi, smije se, tipka i igra uno. Vrata otvorena, malo puse, a vani ljudi pedaliraju, elektricni motorini zuje, na ulicama susjedi razgovaraju i popravljaju prastara prijevozna sredstva, peku se valjusci (i dobro mirisu), mame, tate i mala djeca se shecu, u posti zastitar spava, a zena za pultom se cudi sto radim tamo, sunce se probija kroz oblake, temperatura 30C... Dobar neki tajfun...
Volim Shanghai, jer izgleda kao jedan od onih pretjeranih snova. Premalo vremena sam provela u njemu da bih mogla ista vise reci, ali obecala sam si to popraviti. Bar jos jednom moram se provozati metroom - ima nesto oslobadjajuce u trenu kad shvatis da mozes na tako velikom mjestu zujati sam i ne izgubiti se.
Krenule smo na aerodrom jucer u 7 ujutro. Nas dvije i 6 torbi na pocetku rush houra, ali proslo je dobro. Vozila sam se do Pudonga i razmisljala o svemu sto se nadogadjalo proslih mjesec dana, a da vam nisam ni spomenula. Slagala sam si neku top listu, vise ni sama ne znam poredak, ali pri samom vrhu bili su: upadanje na set filma (ili kakve sapunjare, nismo vise sigurne, covjek je jako dramaticno umirao, vise puta i puno se plakalo) i fotkanje s glumcima/statistima; voznja neke elektricne zujalice po Pingleu dok iz nje tresti nesto sto zvuci kao "Komsija, komsija"; trenutak kad me prodavacica pustila samu da surfam u ducanu/garazi s racunalnom opremom, jer je morala nahraniti klince; Romana, Ivana i Majda rucale su u jednom seoskom hramu; trenutak kad je nas mirni strpljivi vozac izasao iz kombija i poceo vikati na mudraca koji mu je sjeo na far tri puta (nije mu bilo jasno zasto ne moze naprijed)...razgovor izmedju Kineza i Indijca u hostelu, nakon sto je Indijac kineskom drustvu spremio pravi spicy obrok (prije toga im je tvrdio da njihova kuhinja nije ljuta, a oni njemu suprotno):
"Was it spicy?"
Kinez (shmrcajuci, kroz suzne oci): "Nooooo...shmrc Do you have a tissue?"
"Moja domovina" u Guilinu i "Ja vas razumem. Odakle ste?"... ima toga jos, sigurna sam. Pocet cu se prisjecati kad dodjem doma i naspavam se.
"Was it spicy?"
Kinez (shmrcajuci, kroz suzne oci): "Nooooo...shmrc Do you have a tissue?"
"Moja domovina" u Guilinu i "Ja vas razumem. Odakle ste?"... ima toga jos, sigurna sam. Pocet cu se prisjecati kad dodjem doma i naspavam se.
U svakom slucaju, gotovo je. Ovo pisem s onog uzasa zvanog Sheremetyevo, ali s dobrim vijestima - nasle smo jednu osobu dobre volje: jucer nam se teta cistacica obratila s "Djevojcke", pa rekla nesto sto bi znacilo "biste li se malo pomaknule da pobrisem pod" i kad smo se maknule rekla "Spasiba". Trebalo bi ju klonirati i dati joj da sve radi uz povisicu, dobre beneficije i godisnji za svaku njenu inacicu.
Za tri sata polijecemo za Veneciju, a onda... doma: na jogurt i maminu spizu. Jedva cekam!
To bi bilo to. Bilo je lijepo pisati vam. Vidimo se negdje na kavi.
All my love,
Over&Out,
Do
Za tri sata polijecemo za Veneciju, a onda... doma: na jogurt i maminu spizu. Jedva cekam!
To bi bilo to. Bilo je lijepo pisati vam. Vidimo se negdje na kavi.
All my love,
Over&Out,
Do
I meni slušati sve tvoje dogodovštine.
OdgovoriIzbrišiVidimo se kad dođem u Ri. :)