subota, 6. kolovoza 2011.

Dekadencija

....izlaz iz metroa koji mirisi... na parfem...i to Burberry Summer s promotivnog standa...
...shopping centar kojeg cuvaju ljudi u crnom sa slusalicama u usima, a u nazivima ducana se nizu Chanel, Louis Vouitton, Prada, Gucci, Miu Miu, Tom Ford...
...ekipa koja ispred njega uporno prodaje Lolex...
...hram koji je 1930tih vodio opat i gangster, poznat po svojim konkubinama i bijelim ruskim zastitarima koji su nosili blindirane kovcege ne bi li ga prekrili u slucaju napada...kazu da je staro zdanje poput Shangaja: 95% renovirano, 5% ocuvano... i cijelo bljeshti zlatno.
...ociscene ulice po kojima setaju mrshavice u prelijepim haljinama, visokim potpeticama i drzanjem manekenki...
...taksist koji u 2 ujutro upali taksimetar, ne cjenka se oko cijene, ne vozika naokolo, i trudi se naci odrediste kako god najbolje moze, ali svakih tristo metara kosta 1 yuan, a voznja autocestom traje 35 minuta...
...Besame mucho koja lagano svira na cesti, bossa nova koja odjekuje necim sto se zove leisure centre.
... roza plocice u toaletima nad kojima se ne cuci, vec na kojima se sjedi, a koji mirisu po nekom sredstvu za ciscenje.
...visoki neboderi u kojima se danju vide oblaci kao u zrcalima, a nocu imaju neonski sjaj cijih je 5 min vjerojatno blizu vrijednosti proracuna zemlje iz koje dolazim...
...neoni - po brodovima na rijeci i motorima u akrobatskoj predstavi... shljokice po svilenim maramama...
...kupovina neke torbice u nekom ducanu za neki nevelik novac, da bih dosla u hostel i od svoje cimerice amerikanke cula "It's a Dior knock-off!! See the stitching?" Imam laznjak, a da se nisam ni trudila. (hihi)
...klub koji se zove The Spot, u kojem svira remiksirani Bitter Sweet Symphony s orkestralnom pratnjom i Willow Smith, lusteri izgledaju secesijski, Klimt visi po zidovima, a cuga za cure je besplatna... i fina.
...klub koji se zove The Velvet Lounge, i sav je prekriven crvenim barshunom...
...kineskinje koje plesu pred starijim turistima ne bi li privukle paznju...
...boca vode koja u klubu kosta 70 yuana...
...odrzavan i nov metro koji vozi i nakon 11, iako su svi suprotno govorili...
...tetica u tuk-tuku koja ludo vozi kroz crvena svjetla i pregoleme BMWe, ne bi li mi pomogla naci prijateljicu kojoj je zadnji vlak zatvorio vrata pred nosom... zapravo ne zna koga trazim, ali zna sto panicno HURRY! znaci. 
...prosjak u podzemnoj koji sa zbunjenosti i veseljem prima cokoladicu umjesto novca...
...sigurnost da cu gdje god bila negdje naci nesto sto mogu pojesti...pa cak i ako mi srce pozeli normalan jogurt... kosta 25Y, ali je kiselkast i slan, i dostupan...
...lakovi za nokte i radnje s manikurom... posvuda... a u Pekingu ih nije bilo ni u zapadnjacim trgovinskim lancima, ni kao lijek za moje ispucane nokte... kao ni donjeg rublja... neki clanovi nase ekspedicije, dobrano su se namucili naci grudnjak - H&M u Chengduu ih jednostavno ne drzi...
...The Bund...
...i slasticarnice... s cokoladom... puno cokolade...
....eto... to je Shangaj za mene... a jesam turist...

...vratit cu se, toliko znam.

Over&out,
Love,
Do

1 komentar: